selo dvoriste berovo (surova) (Македонија
Претражи овај блог
Железничка линија 45. упоредника
понедељак, 6. јул 2015.
недеља, 18. јануар 2015.
...Balkan obuhvaćen planiranim kalifatom ...
Srbija jeste ugrožena islamskim terorizmom, ali ne spada u prvu
trećinu zemalja koje su najugroženije, jer je ona više baza za
teroriste, nego meta, izjavio je danas profesor Fakulteta za bezbrednost
Zoran Dragišić.
On je na TV Pink kazao da se iz karti islamista može
videti da je ceo Balkan obuhvaćen planiranim kalifatom i podsetio da smo
mi 90-ih godina imali žarište Al Kiade, kada su napuštali Avganistan, a
sledeća destinacija im je bila BiH, gde se nekoliko hiljada stranih
džihadista borilo, za vreme proteklog rata.
Neki od njih su ovde ostali, pa sada imamo žazrišta islamskog terorizma na Balkanu,
precizirao je on, dodajući da je Srbija više od 20 godina ugrožena.
"Ne treba zaboraviti da je Srbija bila prva evropska zemlja,
koja je ozbiljno bila ugrožena islamskim terorizmom, a tim aktivnostima
nama je oduzet deo teritorije", rekao je Dragišić.On je ocenio da su naša policija i službe bezbednosti do sada postigli
značajne rezultatae u borbi protiv terorizma, pa smo postali uvaženi kao
deo međunarodne protivterorističke koalicije.
Dragišić smatra da ipak nema razloga za paniku, ali da treba da budemo oprezni i svesni da se teroristički napadi mogu dogoditi i nama.
On smatra da su važne mere, koje mogu biti preventivne i represivne, s tim
što preventivne nisu odmah vidljive, ali su bolje jer daju rezultate na
duži rok. Preventivne mere su održavanje dobrih odnosa sa islamskim
zemljama, razvoj dobrog međukonfesionalnog dijaloga i obrazovanje
mladih muslimana.
Represivne mere podrazmevaju ujednačavanje krivičnog zakonodavstva u svetu, a Srbija je već uvela u
svoje zakonodavstvo i terorizam, a potrebno je obezbediti i dobre
obaveštajne službe.
Dragišić smatra da najava terorističkih napada u Francuskoj, Nemačkoj i Belgiji jeste logična
posledica posle prvog na satirični časopis u Parizu, jer ih je on podstakao.
Sada je važno da se sa borbom protiv terorizma vodi i borba protiv islamofobije, jer treba imati u vidu da su napadima
islamskih terorista upravo najviše ugroženi muslimani iz zemalja, gde
je islam preovalđujuća religija, kazao je Dragišić.
n je naveo da u Iraku svakog dana pogine onoliko ljudi koliko je izgubilo
život i u Parizu, a da u Nigeriji organizacija Boko Haram svakodnevno
ubioje od 10 do 15 ljudi. To demantuje tezu turskog predsednika da je
ovde reč o sukobu civilizacija, zaključio je Dragišić.
Dragišić: Srbija je više baza za islamske teroriste, a manje meta | Društvo | Novosti.rs
trećinu zemalja koje su najugroženije, jer je ona više baza za
teroriste, nego meta, izjavio je danas profesor Fakulteta za bezbrednost
Zoran Dragišić.
On je na TV Pink kazao da se iz karti islamista može
videti da je ceo Balkan obuhvaćen planiranim kalifatom i podsetio da smo
mi 90-ih godina imali žarište Al Kiade, kada su napuštali Avganistan, a
sledeća destinacija im je bila BiH, gde se nekoliko hiljada stranih
džihadista borilo, za vreme proteklog rata.
Neki od njih su ovde ostali, pa sada imamo žazrišta islamskog terorizma na Balkanu,
precizirao je on, dodajući da je Srbija više od 20 godina ugrožena.
"Ne treba zaboraviti da je Srbija bila prva evropska zemlja,
koja je ozbiljno bila ugrožena islamskim terorizmom, a tim aktivnostima
nama je oduzet deo teritorije", rekao je Dragišić.On je ocenio da su naša policija i službe bezbednosti do sada postigli
značajne rezultatae u borbi protiv terorizma, pa smo postali uvaženi kao
deo međunarodne protivterorističke koalicije.
Dragišić smatra da ipak nema razloga za paniku, ali da treba da budemo oprezni i svesni da se teroristički napadi mogu dogoditi i nama.
On smatra da su važne mere, koje mogu biti preventivne i represivne, s tim
što preventivne nisu odmah vidljive, ali su bolje jer daju rezultate na
duži rok. Preventivne mere su održavanje dobrih odnosa sa islamskim
zemljama, razvoj dobrog međukonfesionalnog dijaloga i obrazovanje
mladih muslimana.
Represivne mere podrazmevaju ujednačavanje krivičnog zakonodavstva u svetu, a Srbija je već uvela u
svoje zakonodavstvo i terorizam, a potrebno je obezbediti i dobre
obaveštajne službe.
Dragišić smatra da najava terorističkih napada u Francuskoj, Nemačkoj i Belgiji jeste logična
posledica posle prvog na satirični časopis u Parizu, jer ih je on podstakao.
Sada je važno da se sa borbom protiv terorizma vodi i borba protiv islamofobije, jer treba imati u vidu da su napadima
islamskih terorista upravo najviše ugroženi muslimani iz zemalja, gde
je islam preovalđujuća religija, kazao je Dragišić.
n je naveo da u Iraku svakog dana pogine onoliko ljudi koliko je izgubilo
život i u Parizu, a da u Nigeriji organizacija Boko Haram svakodnevno
ubioje od 10 do 15 ljudi. To demantuje tezu turskog predsednika da je
ovde reč o sukobu civilizacija, zaključio je Dragišić.
Dragišić: Srbija je više baza za islamske teroriste, a manje meta | Društvo | Novosti.rs
субота, 1. март 2014.
Kakva je to Treća Srbija?
1. Kakva je to Treća Srbija za koju se zalažete?
3. Koji rezultat na izborima očekujete?
4. Kakva su očekivanja u Beogradu, jer ste i tu predali listu?
5. Da li ste sa nekim već razgovorali o koaliciji i čija vam je politika najbliža?
* * * * * * * * * * * * * *
1. To je Srbija u kojoj politika služi građanima, a ne građani politici. U
kojoj sistem pomaže, a ne koči vredne i gde ih prepoznaje kao prioritet,
a ne kao grešku. Gde znamo šta nam je nacionalni interes, što sada nije
slučaj i u kojoj je taj nacionalni interes iznad svih podela i razlika.
2. Mi politiku ne vodimo preko istraživanja javnog mnjenja, demagogije i
populizma, već preko ideje, programa i ljudi. Kandidujemo program
ekonomskog patriotizma koji se zasniva na energetskoj stabilnosti kroz
projekte „Južni tok“, „Đerdap 3“ i izgradnji gasnih energana, promeni
Zakona o bankarskom sistemu i podršci proizvodnji zdrave hrane. Tri
noseća stuba naše politike su porodica, obrazovanje i rad.
3. Znamo da su ljudi u Srbiji vredni, dobri i čestiti i da predstavljaju tihu
većinu našeg naroda koju, nažalost, niko osim Treće Srbije ne zastupa.
Ne treba nam drugi narod, već drugačija država koja će biti oblikovana
po meri tih vrednih ljudi, a ne po pravilima agresivne partijske manjine
koja se drži one da što je Srbiji gore, to je njima bolje. Sigurni smo
da će ti vredni ljudi prepoznati naš program i ideju i da ćemo zato
imati dobar rezultat.
4. Zalažemo se za debeogradizaciju Srbije i beogradizaciju Beograda. Taj proces
„beogradizacije“ znači projekte, ideje i ljude koje bi prestonici
vratili prepoznatljiv duh i brendirale ga kao grad kulture i
stvaralaštva, umesto aktuelne „bordelizacije“, gde se kao najveća
vrednost nameće lažna slika jeftinih žena, pića i provoda.
5. Trećoj Srbiji je prvenstveni cilj da vredni ljudi imaju glas i reprezenta u
parlamentu, a ne isključivo vlast, fotelje i resore. Eventualne
koalicije zavisiće od programa, strategije i ljudi koji su kandidovani
da te programe sprovedu.
Aleksandar Protić
Govornica: Aleksandar Protić | Politika | Novosti.rs
петак, 10. јануар 2014.
БОГОЈАВЉЕЊЕ У БЕОГРАДУ, 1993./ Александар Лукић
Празни
излози продавница,
такорећи
стаклене баште Београда
нас
очекују.
Из
дворишта неке основне школе кроз зидове
цури
рецитал младе ученице, њене ножице су се једва
увукле
одјутрос у доколенице.
То је само молитва песника
из
обавезне школске лектире.
Јануар, а
зима ломи прсте грана
по
дрвећу. У студентском парку,
по снегу
падају малић и домалић одреда.
На њих
неће више никад да слећу
чешљугари, ко за тим мари.
У свом
атељеу сликар добро ушушкан
са
ћебетом пребаченим преко рамена
оставља
кичицу, кроз прозор гледа
како се
пари нека обична куја,
и како
јој се на мразу пуше леђа.
Добро
напаљен призором псеће свадбе, сликар,
та
топовњача актуелног режима
у атељеу
не скида бере са главе.
Истина о
многим догађајима, касни, то добро знате,
мишеви-
српски писци – част изузецима. Цветовима
које
гледах убране, до часа када свену.
Већ
неколико година носим исте ципеле по улицама Београда,
а ни снег
да их улепша нити одагна тако ружна платна
стварности
не може. О, Боже, како да ти се жалим невидљивом?
Имам
таман толико цвоњака у џепу да залијем пивом,
жалопојку.
Какву жалопојку – крик.
О, да,
да, да.Та добро знам: У Савезу писаца успева трик
са
камуфлажом чудовишта. Нек те не чуди
да крик
тек тамо као и речи не вреди ништа
тамо
обитавају (каријер)исти. Млака говна
данашњице.
Бабурасти
црвени носеви - украси наше књижевности.
Некако
данашње Богојављење поприма врашки изглед.
Поледица,
па хајд назад ако смеш у шетњу около.
Међу
полицајцима збијеним испод неке настрешнице
влада
атмосфера стрижено – кошено,
једни би
да крену у протест на владу –
а други
лојални би да стоје у месту.
У самом
трбуху престонице становници гладују,
на
Богојављење, мој брат узима печено парче
беле
бундеве, вади га дотад увијеног у тзв.
Културни
додатак „Политике“. Седа напрасно оседео
на
столицу и мљацка залогај за залогајем.
Рат је
беснео још увек и млео људско месо
већина је
ћутала да је од гласа зло не задеси
мој
издавач „Просвета“ се пишманио да објави књигу
са
брижним образложењем уредника двометраша,
да ето он
то чини да би ми сачувао главу.
У Чика
Љубиној улици, бејах сетан,
мало је
то рећи. Гледао сам девојчицу са уплетеним кикама,
просјакињу,
уснулу гледах њу како мирно спава
упркос
мразу близу прага националног издавача.
Маглу и
облаке је тад изненада потерао ветар и на тело
девојчице
се сручио пљусак сунчеве светлости.
Богојављење
се пробило до ње.
1993. је
година, данас, овде.
Ја
помишљам да умрем уместо Тебе Боже.
Уместо
оне драге напуштене девојчице.
Моја смрт
свакако не би била догађај
у овом
невеселом крају, нити достојна Богојављења.
уторак, 13. новембар 2012.
PISMO MARIJI / Mensur ĆATIĆ
neka se mlada žena sinoć
uselila u moje pjesme
i rekao sam odmah, gospođice
to nisam pisao za vas
i vrtio sam glavom ovako..
ne, ovako kao limeni
horoz na krovu
kad mu vjetar zapuše
u hladan kljun
ali ona se samo okrenula
i zažmurila, pokrijte me nečim, rekla
kao da oduvijek živi tu
i sve ću vam ispričati
kad se probudim
pokrio sam je tvojim kaputom, Marija
...
draga Marija
pišem ti možda samo
kako se u duboku šumu
ranjeno vraća odraslo lane
misleći da je smrt vučica mlada
koju je snilo poljubiti nekad..
pišem ti jer ne znam kad smo se sreli prvi put
i zato nikome nikada ne pričam o tebi
samo se sjećam
sjećam se da je nebo bilo tako plavo
prozirno i duboko
da sam golim okom vidio veneru
i bosim nogama krenuo plesati za njom
i onda smo se okretali
i okretali
(znam da se sada smiješ)
u smjeru posve suprotnom od razuma
sve dok nisam ugledao tvoje oči
i shvatio da stojiš ispred mene
da si se vratila
pišem ti zato što je padala kiša
i miriše i sada ozon
kao da je nebo opralo zube
pišem ti jer sada slutim u isto vrijeme
i poljubac i smrt
...
pišem ti jer se sjećam vremena
kad nismo mogli spavati
koliko je gromoglasno noću beharala
naša trešnja u
susjedstvu
a jučer su me jedva probudili na ulici
dok sam šetao, neki demonstranti
uzvikivali su:Sloboda, Mir, pjevali
i ja sam vikao iz sveg glasa
Marija, Marija..
...
Marija, pišem ti kao čovjek
koji je odlijepio
( i znam da se sada opet smiješ)
koji je odlijepio markicu
(sada se i ja smijem)
sa tvoga pisma
(i stavljam ga na grudi)
stavio je na jezik
i tako te prvi puta poljubio
pišem ti jer su tvoje usne
bile jedino mjesto
gdje je čovjek mogao poljubiti svemir
....
pišem ti jer sam jutros stao nogom na nebo
nakislo u lavor na sredini moje sobe
pišem ti za sve ono vrijeme
koje sam proveo u kraljevskom apartmanu tvojih očiju
gdje je nebo bilo kao hotel sa pet zvjezdica
i kad mjesec bješe plavi luster
u našoj sobi
...
i jutros mi je jedno dijete
smiješeći se kroz prozor
s tobom obećalo vječnost
...
pišem ti jer sam se jučer pokušao ubiti
i ne znam koliko sam uspio
ti ne znaš kakva je željeznička stanica u sarajevu
i da svakome ko čeka voz duže od pola sata
raznese dušu do sibira i svinojušća
čekao sam te tri sata
i onda svoje tijelo pustio kao papirni brodić
niz kranjčevićevu ulicu
a on je s jedne terase preko puta vojne bolnice
potpuno go vikao onu svoju pjesmu
o zadnjem čovjeku
i prstima mi pokazivao da sam lud
pišem ti da mi kažeš
ko ti sada ovo piše
i ne mogu ti puno pomoći
sudeći po tome kako je mirisao zrak
iz tvojih grudi kojeg sam krišom udisao
dok si spavala
ljubavi, došao sam
iz neke libijske pustinje
gdje rastu bijele ruže
i često pada snijeg
...
pišem ti jer voda i vrijeme
ponekad isperu pijesak i mulj
s izgubljenoga grumenja sreće
i život se ukaže kao sjajna
zlatonosna rijeka
kao tvoja kosa
čak i tvoje nevjerstvo sada vihori
kao crvena zastava sa cijenom
koju smo morali platiti
da vidimo taj sjaj
i dodirnemo veličanstveno
kamenje i breze pod ovim nebom
pišem ti zato što sada znam
da tvoj osmijeh ne mora imati
nikakvog drugog smisla
osim topline i svjetla
pišem ti zato što mi je hladno
i ne mogu više ugrijati ruke
O Marija, ja bijah samo planinski vjetar
što stoljećima ne znade biti tužan
sluteći dušu ranjene žednu
i košute kao mirise planinskih trava
u njihovim časima umirućim
sjeti se: vjerujem u osunčani
krevet u beskrajnom polju sibirskog
nježnog cvijeća...i ti voliš oskoruše
nar, jagode, puding, ptice su plave
vjetar treperi u predvečerje
i od silne želje nam zastaje dah
sjeti se Marija, u našoj ljubavi
ptice su se igrale sa delfinima iz pjesama
i bljesnuće taj ljepši, vječni svijet
ali ja ću i tada plakati znam
za tvojim prstima tankim
iskrivljenim od studeni
pišem ti jer me sada bole oči
pišem ti jer ne znam gdje si
i ne samo u proljeće, zbog sunca i neba
pišem ti zato što tek sada znam
da ženu sa tako lahkim kostima
treba uvijek držati za ruku
...
neće moći još dugo svici
gorjeti ovu noć
nit zvijezde
dan iz tvoga oka
i ne moraš ovo čitati do kraja
nađi neko lijepo mjesto
u ovome pismu
ili pored naše rijeke
u tvojoj ruci
od mene nebo
kad ostane prazno
i dugo očima raširenim ti
zamišljaj da sada sam ja
onaj što imasmo nekad sjajni
otkinuti vjetrom i plavi, plavi
što letješe zmaj od lahke trske
...
pišem ti jer vjerujem da opet možemo
naći neki jeftin polupansion
kakav je bila ova planeta
ali nemam više nikakvu jasnu ideju
ti odluči gdje ćemo dalje
*
KRUG
Dali su mi da nacrtam čovjeka.
Olovku i papir.Evo ti podmetni: knjiga sa tvrdim
koricama.
Svukao sam papir na koljeno i počeo crtati u središtu
bjeline srce.
Odnekud iz sjene izronio je otac i stavio ruku preko
naslonjača.
- Opet pišeš lijevom rukom..curice,rekao je
podrugljivo.
Nacrtao sam preko srca rešetke, skoro savršenu kocku.
Kafez. U desnom uglu bjeline mali krug.
Doktor Brajd je rekao da mu pokažem čovjeka i stavio
sam prst na sredinu papira.
Pogledao je
ponovo, bez ikakvog izraza na licu.
- Ovo okruglo, stavio je prst pored kruga i okrenuo
papir prema meni,
šta je to?
Šta predstavlja taj krug?
- Ne znam, rekao sam. Otac je nestao.
(Semjuel Brajd dugo je radio kao psihijatar a onda,
jednog dana,negdje u Baltimoru,
jedan pijani vozač kamiona kasno je primjetio mali
žuti autobus koji je vraćao djecu iz škole.
I uzalud bjehu sva znanja iz psihijatrije i
psihologije, zalud sve terapije.
Kad je suza nestalo do očiju mu je došla krv i očni
kapci su se užarili, postali crveni i slike
od vreline počeše se u očima raspadati. Tako da neko
vrijeme bješe i sam pacijent
u našoj ustanovi. Bješe dana kad se činilo da
nema izlaza ali nije imao snage da sebi
oduzme
život. Kasnije se ipak nekako pribrao, oporavio, jer
bješe jak. Sastajali smo se ponedjeljkom
u njegovom kabinetu, ordinaciji sa mnogo knjiga i
velikim prozorom. Dane sam u dnevnik bilježio
naopako, poslije ponedjeljka upisivao nedjelju, potom
je dolazila subota. Jedini dan koji je bio
kao kod drugih ljudi bio je ponedjeljak kad sam sretao
doktora Brajda. Doktorica Hartman,
njegova žena redovno je bila s nama, ćutala i gledala
kroz prozor.)
- Pokušajte nacrtati čovjeka koji ima glavu,
ruke, noge...Možete li?, pitao je.
Pružio mi je novi list papira. I spustio sam knjigu sa
papirom na koljeno. Crtao sam povremeno
pogledavajući u njega ili u sliku njegove obitelji na
stolu. Nacrtao sam srce u sredini bjeline
i preko njega rešetke, skoro savršenu kocku sjajnih
rešetki.
Kafez.
U lijevom uglu bjeline nacrtao sam mali krug.
- Kad bih samo imao ogledalo, rekao sam i on se
okrenuo doktorici Hartman.
Stajala je glavom naslonjena na jedno od krila,
odsutna, blijeda i sama kao sjena.
Prozor je bio otvoren, vidik pružen u nedogled. Dugačke žice između
ogromnih dalekovoda
iz daljine su izgledale kao ograda, ponekad kao veliki
nepoznati ljudi sa raširenim rukama,
ponekad kao slikovito propisana terapija
elektrošokovima.
Jednom sam otišao daleko, na sami kraj, tamo dokle
seže pogled doktorice Hartman
i prošao ispod visokih žica. Puhaše jak vjetar i bješe
sunčano,
na trenutak izgledalo je da stojim za kormilom naše
planete
ali nikakve ograde nema i ništa se nije desilo.
Za pesničku zbirku “Rutinski zahvat” 2007. god. dobio je drugu nagradu Mak Dizdar na pjesničkoj manifestaciji „Slovo Gorčina” u Stocu.
Izdavačka kuća ,,Zalihica” Sarajevo u oktobru 2008 izdala mu zbirku pjesma ,,Pjesme za drugo mjesto”.
Videti više: http://www.kul-tim.net/?p=6931
среда, 15. фебруар 2012.
МОЛИТВА У МАЛОЈ ТОПЧИДЕРСКОЈ ЦРКВИ / Исидора Секулић
(одломак)
VIII
Боже Господе, реци ми у ову сиромашну вечер моју: када не могу да ти благодарим
јер не могу да ценим ништа од онога што сам стекла и постала, реци да ли је истина
да сам као камен тешка да се издижем, и као камен тешка да нагло падам.
(Из ч. Хришћанска мисао, 1940)
![]() |
| Црн барјак на зиду једне куће у М. |
VIII
Боже Господе, реци ми у ову сиромашну вечер моју: када не могу да ти благодарим
јер не могу да ценим ништа од онога што сам стекла и постала, реци да ли је истина
да сам као камен тешка да се издижем, и као камен тешка да нагло падам.
(Из ч. Хришћанска мисао, 1940)
Пријавите се на:
Постови (Atom)
