среда, 8. јул 2015.

Свако од Ципраса покушава да „отфикари” понеко парче и њиме се закити, и коментари , или : кад слепци марширају


Биће веома занимљиво пратити реакцију глобалних финансијских тржишта и центара моћи у Берлину и Бриселу. Први импулс биће свакако нервоза и жеља за осветом према „непослушним Грцима”. Тај импулс ће бити поготово јак у Немачкој. Ипак, постоји шанса да, овога пута, „казнена експедиција” изостане или барем буде одложена. Уосталом, да је оно што су сада били спремни да понуде Грцима да би они изгласали референдумско „да” Грчкој било понуђено пре 4-5 година, не би било референдума, а вероватно ни Ципраса на власти. Зато се не може потпуно искључити накнадна „победа разума”, односно одређено попуштање захтева који се стављају пред Грке – не због Грка, већ због евра и опстанка ЕУ, тим пре што ионако сви знају да се дуг у том обиму никада не може вратити и да ће, пре или касније, бити неминовно или његово значајно отписивање или банкрот. Ипак, то је најмање вероватан исход.
Ако се за европске реакције на грчки референдум може рећи да су амбивалентне (од скепсе на северу до одушевљења на јужним ободима), онда се српске не могу квалификовати другачије него као апсурдне. Тренутно је у току општа политичка трка у доказивању ко је већи грчки пријатељ и бољи кандидат за „српског Ципраса”.
Власт истиче да је Ципрас „наш пријатељ” и у први план истура његово познанство са Вулином, при том гурајући под тепих чињеницу да је актуелни српски премијер, и лично и политички, заправо оличење свега супротног Сиризи и Ципрасу – и да је његов грчки политички пандан управо поражени фаворит бриселских и берлинских структура Самарас, баш као и румунски експремијер Понта.
Демократе пак кроз потпредседника Борка Стефановића готово еуфорично славе „победу демократије” у Грчкој, иако се њихова политика током година власти са Сиризом баш и није имала везе. У националној опозицији подсећају да је њихов економски програм и став према ММФ-у и страним кредиторима најсличнији Ципрасовом – што је тачно – али прећуткују његов наглашени секуларизам и став према геј-правима. Укратко, свако овде покушава да се бар мало огребе о широке симпатије које Грци и њихов премијер тренутно уживају у српском јавном мњењу.
Свако од Ципраса покушава да „отфикари” понеко парче и њиме се закити. Као да сви прескачу оно најважније, што је изнедрило ово актуелно грчко чудо: вера у себе и у народ којем се стоји на челу. Искрена вера у демократију и љубав према отаџбини и слободи. И надасве, спремност да се бори и ризикује, преузме ризик и у случају неуспеха поднесу политичке и личне консеквенце.
Ђорђе Вукадиновић објављено:у Политици  08.07.2015.
           ====== 

Грчки референдум и српски „Ципраси”

Jovana Mandic | 08/07/2015 08:21
Kad su ovi nasi iskazali spremnost da se povuku kad njihova politika propdane. Nikad njih nije bilo briga ni za drzavu ni za narod. Samo su koristili naklonost belosvetskih birokrata i mesetara da trpaju u svoje dzepove novce koji bi prekostali od nesebicne pljacke radnicke imovine.
Biserka Talić | 08/07/2015 08:35
Poslednji pasus je ustvari poenta i ono najdragocenije u ovom pomalo, u stilu autora, sarkastičnom tekstu.
Vladimiir Dedeic | 08/07/2015 08:55
Nasi ,,Ciprasi,, govore ne ,kada misle da i obrnuto .
Svaka slicnost je slucajna ili namerna ?!
Zar i Vi, Gne Vukadinovicu, | 08/07/2015 09:06
...sa obicno tolerantnim shvatanjima, da nam pridikujete "vise predostroznosti, i "razmisljanja" ??
Dozvolite ...malim i exploatisanim narodima ...da makar u jednom momentu, i u necemu budu JAKi , tj
= makar u gordosti, i, uz to...i boljem otporu, nego POPUSTANJA !!!
jon smith | 08/07/2015 09:13
Pratim vase tekstove redovno,takodje sam primijetio podvalu sa istrazivanjima,kao i ove DS Ciprase,samo naprijed...
Mirjana Podkrajac | 08/07/2015 09:20
Zapadni analiticari ,ekonomisti i mediji su stalno isticali da " Tsipras igra poker" .Mozda je dobar kartarosh?Jedno stoji da je politicki nepodobna licnost za stolom EU i da je ovo perverzna igra i pritisak na Grcku ,dug je samo izgovor i mogao je ranije da se predoci drugim grckim vladama.Sada svi bacaju drvlje i kamenje ,kao da je Tsipras za 6 meseci mogao neshto da uradi.Mogao je jedino da nametne omcu oko vrata svom narodu.
Ратно Острво | 08/07/2015 09:28
Грчка треба да напусти ЕУ и НАТО.
Грчка треба да уђе у најтешњи савез са БРИКС-ом.
Проблеме могу да реше за један,1, секунд.
Тако треба да урадимо и ми.
doktor detus | 08/07/2015 09:39
...u srbiji, kada se bude desio levi prevrat - on ce se obaviti - sto je dosta cudno za nas srbe - bez vodje - bice to revolucija po horizontali - kolektivisticka revolucija - sto nam ipak nije strano - a razlog za ovo i lezi u tome sto je srbija ovaj put zaista umorna od lidera - vucic je poslednja epizoda te srpske tragi komedije, poucna za sva vremena...
Puk. Sipa | 08/07/2015 09:47
Ne zaboravite da je i nas aktuelni premijer obecavao borbu protiv tajkuna, donosenje Zakona o poreklu imovine, da nece ici "na noge ambasadorima", da nece prodavati "srebrninu" ili ti "Telekom" itd. itd...
Borba protiv korupcije svela se na reketiranje i slanje u zatvor onih koji nece da ga plate, bogati su jos bogatiji, siromasni siromasniji, a zakoni postoje i vaze samo za ove druge.
Bojim se da ce i Cipras, ne bas kao Vucic, razocarati narod, ali s jednom malom razlikom: njegovo imovno stanje ostace nepromenjeno.
razmisljam srpski | 08/07/2015 12:03
Zao mi je Grka kao ljudskih bica,ali kao drzave nimalo.Kad je trebalo bombardovati Srbiju,grcke luke i teritorija su bili glavni oslonac NATO-u.Svaki optuzeni Srbin je bez razmisljanja i dokaza odmah isporucivan hrvatskoj(primjer kosarkaski trener).Za te usluge blanko su dobivali kredite,kao sto su rumunija i bugarska primljenu u EU za iste usluge.Desavanja potom,odgovor simbolicki daje Biblija opisom Judine sudbine!
bogdan basaric | 08/07/2015 12:23
To sa cime se kite,srpski ciprasi,koliko sutra izaice im na oci... Briselski ultimatum se nastavlja i neodoljivo podseca na novi svetski rat,kojim se zeli odbraniti evro.
Nemacki uslovi postaju sve tvrdji a Cipras je prinudjen da trazi novu gomilu novca,na zajam,jer mu se drzava raspada.
Jos u prosli cetvratak Verfakis je pretio secenjem ruke i ostavkom ukoliko ne pobedi oxi. Odmah nakon pobede,barjaktar pobednicke ideje,podneo je ostavku. Toliko o pobednickoj euforiji. Najbolje tek dolazi,kada grcki penzioneri i radnici,shvate da su ucestvovali na pogresnom referendumu.
iz NJujorka - | 08/07/2015 12:28
Za mene istrajnost Tsprasa i Varoufakisa u ovim vremenima kada male narode gaze, ucenjuju, kinje, je vazna i vraca nadu. Posledice bi bile na jedan ili drugi nacin ali vazno je da su Grci pokazali svetu da su usprkos NEvoljama dostojanstveni ljudi i hvala im na tome.

Srpske politicare NE vredi komentarisati, oni su sa bilo koje strane da pogledate dno dna .bas onakvi kakve biraju strane sluzbe.

Referendum u Grckoj potpuno je ogolio sliku Nemacke ali i njenih satelita; Svet se isto ponasa kao 1941e; Za mene je groteskno da poziciju jedne Grcke komentarisu Latvia, Slovacka i Litvanija u EU; Uvek isti nemacki sateliti ..
ali Slovacka i Slovaci koji se bune da oni kakve ih je Bog dao iskupljuju "lenje" Grke; Referendum je pokazao sto je veoma veoma vazno da je EU jedna klimava zajednica i klub za privilegovane i jake nacije; Samo SAD stampa sada sve vise pise o teskom polozaju grckog naroda, podsecaju NEmacku da je njima oprosten dug 1953e godine, i ne krije se vise podrska prema Grckoj
prof.Milan K. Pesic | 08/07/2015 13:20
Zavodjenje u Grckoj, tzv.liberalnog kapitalizma, ukljucenje u novi svetski poredak uz clanstvo u NATO, imalo je svoju cenu i nije fer da je placa samo Grcka strana.Zato banke nisu ispitivale bonitet Elade pre nego sto su odobravale transfer novca. Stvarala se grcka neo-konzervativna, neo-feudalna bogataska elita koja je sada sa sve bogatstvom iz Grcke pobegla na Zapad, dakle:Veliki deo kredita u nominalnom vidu se vratio tamo odakle je dosao.Zasto niko ne kaze: Koliko je kredita Grckoj, je potroseno u gradnje baza NATO-a i naoruzavanje najmodernijim americkim naoruzanjem najjugoistocnije clanice? Nije fer da se sve svaljuje na srednju i najnizu drustvenu grupu kojoj se zamera sto je trosila onaj manji deo dugova a koji je koristen za podkupljivanje bas tih slojeva grckog naroda,....Grcki dugovi su investicija Zapada koja je ispla uglavnom povoljno za Zapad a uglavnom nepovoljno po věci deo Grka.I sad je pokusaj da im se dva puta guli koza,...
Kundak P | 08/07/2015 13:23
Meni ovo Grcko oxi lici na ono nase bolje rat nego pakt.
Svi smo mi Carli-kisi | 08/07/2015 14:00
Neki Englez je pokrenuo inicijativu za pomoc Grckoj na 3-4 dana pre referenduma. Proracunao da ako svaki Evropljanin da oko 3000 funti to bi bilo dovoljno za otplatu prve transe Grckog duga tj cirka 2 milijade evra. Kazu sakupio oko 700 hiljada funti pre referenduma - posle nesto stalo. Ako je tako da Grci imaju veliku moralnu podrsku u Srbiji predjimo s reci na dela i pridruzimo se ovoj ili pokrenemo sopstvenu inicijativu i dajmo pravoslavnoj braci vetar u ledja - konacno u sta je tricavih 2 milijarde od ukupno 300 celog duga - kazem vazno je poceti a koliko vidim iz nase stampe i predsednik Putin se nesto svako malo opipava za zadnji dzep te ce verovatno suma od 3000 funti po glavi dodatno pasti. Licno eto odricem se letovaja u Grckoj za narednih 5-10 godina i jos ako dobijem vaucere za Sijarinsku banju jednim udarcem dve muve - em pomoc braci Grcima em pomoc domacoj turistickoj industriji.
Zoran Vidic | 08/07/2015 14:28
@ prof.Milan K. Pesic ostavite se vi izvestanih floskula sa Ruskih sajtova. Siroko rasprostarnjeno neplacanje poreza, 14 -15 plata u godini sa 12 meseci, legalno isplacivanje penzija cak i unucima, odlazak penziju sa oko 50 godina zivota (dok je svuda ostalo to oko 65 godine zivota) sve to kosta. I sta da kazemo o megalomanskom insistiranju na odrzavanju Olipmpijade te falsifikovanju finansijskih pokazatelja sopstvene ekonomije kad su se trebali pridruziti Evru. Sto se tice Grcke vojske znam podosta Grka i znam da su paranoidni o mogucnosti rata sa Turskom i ako su davali za nato baze 10 puta vise su davali za svoje jer ta silna ostrva koja imaju prema Turskoj po definiciji zahtevaju mnogo para za odbranu od
20 (???) puta vece Turske.
Valsimot Valsimot | 08/07/2015 15:08
Kod Srba ima dva-tri pojma, kao "zadusna baba" ili "kuka na tudjem groblju".
E, tako se ponasaju svi kolumnisti i anliticari na temu javnog duga Republike Grcke.
Nigde, valjana analiza, kako je doslo do duga?
I zbog cega?
A sta je sa Srbijom i njenim javnim i svakim drugim dugom?
неукротиви бунтовник | 08/07/2015 15:22
заборав личне традиције и идентитета скупо кошта народе који желе да се под кринком демократије дубоко понизе пред агресивним империјалним навикама моћника,само служење њима одудара од основних својстава на којима је нација опстајала кроз вијекове

еуфорија око хеладе може да буде само непознавање њене историјске улоге у менталном креирању друштвених односа који су попримили универзални значај,ципраса је изњедрила једна култура и он јој се враћа у свим облицима њених интенција,једна личност која је на крилима народног мнијења понијела са собом то мнијење и није се одрекла ни за детаљ од истог може да рачуна на плебисцитарну подршку,народ се не смије изневјерити,хелада је показала бирократизованој европи шта значи демократија, из које колијевке је и потекла,спарушени европски моћници ће дуго размишљати о ципрасу,али ће у тишини свога размишљања бити захвални његовој величини

што се тиче наших политичара тугаљиво је са било које стране давати компаративни однос са истим,менталитет је да
pametnom dosta | 08/07/2015 15:26
Cipras je pobrao sve aplauze u grotlu EU...Kapa dole za recenicu koju im je sasuo u lice - Gospodo, niste vi davali pare grckom narodu, vec stranim bankama u Grckoj koje ste spasavali! a to su vam odobrili oni koji su bili na vlasti pre mene!
gargamel g | 08/07/2015 16:26
Politika Borkove stranke se dijametralno razlikovala i razlikuje od Ciprasove. G. Vukadinovic se pita, sta ce biti sa Grckom, pravi neke paralele sa Srbijom iz 90-tih.Tada je na celu Rusije bio Gorbacov, kasnije Jelcin, danas neko sasvim drugi. Pitam gospodina Vukadinovica, da li bi Jelcin pretio vetom? Drugo pitanje bi bilo, zasto vucic nije trazio veto, trece pitanje, zasto su neki ministri glasali za Rezoluciju ili bili uzdrzani. ?
Dug je zao drug | 08/07/2015 16:52
@Pametnom dosta
"Kapa dole za recenicu koju im je sasuo u lice - Gospodo, niste vi davali pare grckom narodu, vec stranim bankama u Grckoj koje ste spasavali! a to su vam odobrili oni koji su bili na vlasti pre mene!"
Rečenica je efektna ali samo na izgled i mnogo
podseća na izajave naših novostarih vlastodržaca koji za sve svoje promašaje i neuspehe okrivljuju predhodnu vlast ili tzv "žute". Tako da je to samo izgovor koji ne drži vodu. Jer bi g.Cipras trebao da zna da od svojih prethodnika nije nasledio samo premijersku fotelju, nego i nagomilane probleme koje mora da rešava!
Dolly Bell | 08/07/2015 17:14
E moj Djordje,
Lutate u beznadju svojih misli. Sta ste htjeli reci ? Cemu se nadate ? Raspadu EU ?
Ono sto je cinjenica je da su Grci vrlo simpatican narod, da su mentalitetom vrlo slicni nama, ali ako racunamo negativne osobine. "Bolje jedna struca u hladu, nego dvije na suncu".
Pustimo da vidimo sta ce dalje biti.
Vama, postovani gospodine Vukadinovicu, najiskrenije savjetujem da se pocnete baviti vremenskom prognozom kao i vas kolega Jaksic. U toj sferi pogresne procjene niko ne kaznjava.
kad slepci marsiraju | 08/07/2015 17:50
Mislim da autor nije u pravu kad kaze da je na Milosevicevo referendumsko pitanje "da li ste protiv stranog mesanja... " bilo bitno da li je referendum posteno odrzan. Na takvo pitanje bi bilo logicno i da 99 odsto biraca zaokruze izbor "da", pod uslovom da nece biti nikakvih posledica. Privilegija je neobrazovanih i nerazumnih da u teskim situacijama mogu da kazu "ne" i da misle da to nista ne kosta. "Za "ne" izbor tada su glasali samo ostaci srpske srednje klase koji su znali da izbor "da" znaci rat sa Zapadom. I tada u Srbiji i sada u Grckij pobedila je populisticka politika i izazvala nesrecu. U grskom slucaju, verujem da nije narocito vazno da li su Grci bas sve razumeli sta su pitani, ali sam siguran da su razumeli da su gurnuli prst u oci evropskim bankarima. Sad ostaje da se vidi kako ce izgledati kad jedosao red z evropske bankare da pucaju penale.
Milan Avramovic | 08/07/2015 18:54
Citam neke od ovih komentara i bukvalno mi pripada muka. U sta se pretvorio dobar deo srpskog naroda? U sluge i podrepase. Tj slugenjarski mentalitet nas je, izmedju ostalog, i doveo tu gde smo. To da smo mi slobodarski i buntovan narod je davna proslost (mozda pre 100 godina). Kako vas bre nije sramota od vaseg potomstva? Umesto da se velica pobeda grckog naroda u ovim teskim vremenima mnogi se slade time kako ce Grci da pate od evropskih bankara. Imaju Grci mnogo alternativa. BRIKS je sigurno jedna od njih. Svaka cast Grcima i njihovoj vladi koja je resila da narod odluci. Ovo je budjenje nade i posetak novog svetskog poretka samo sluge u Srbiji to jos ne vide. Zivela Grcka i dostojanstveni grcki narod. Vreme je da se mnogi u Srbiji zamisle i nauce nesto iz toga.

понедељак, 6. јул 2015.

TAPANAR VONZEMJANEC


selo dvoriste berovo (surova)  (Македонија

недеља, 18. јануар 2015.

...Balkan obuhvaćen planiranim kalifatom ...

Srbija jeste ugrožena islamskim terorizmom, ali ne spada u prvu
trećinu zemalja koje su najugroženije, jer je ona više baza za
teroriste, nego meta, izjavio je danas profesor Fakulteta za bezbrednost
Zoran Dragišić.

On je na TV Pink kazao da se iz karti islamista može
videti da je ceo Balkan obuhvaćen planiranim kalifatom i podsetio da smo
mi 90-ih godina imali žarište Al Kiade, kada su napuštali Avganistan, a
sledeća destinacija im je bila BiH, gde se nekoliko hiljada stranih
džihadista borilo, za vreme proteklog rata.
Neki od njih su ovde ostali, pa sada imamo žazrišta islamskog terorizma na Balkanu,
precizirao je on, dodajući da je Srbija više od 20 godina ugrožena.
"Ne treba zaboraviti da je Srbija bila prva evropska zemlja,
koja je ozbiljno bila ugrožena islamskim terorizmom, a tim aktivnostima
nama je oduzet deo teritorije", rekao je Dragišić.On je ocenio da su naša policija i službe bezbednosti do sada postigli
značajne rezultatae u borbi protiv terorizma, pa smo postali uvaženi kao
deo međunarodne protivterorističke koalicije.
Dragišić smatra da ipak nema razloga za paniku, ali da treba da budemo oprezni i svesni da se teroristički napadi mogu dogoditi i nama.
On smatra da su važne mere, koje mogu biti preventivne i represivne, s tim
što preventivne nisu odmah vidljive, ali su bolje jer daju rezultate na
duži rok. Preventivne mere su održavanje dobrih odnosa sa islamskim
zemljama, razvoj dobrog međukonfesionalnog dijaloga i obrazovanje
mladih muslimana.
Represivne mere podrazmevaju ujednačavanje krivičnog zakonodavstva u svetu, a Srbija je već uvela u
svoje zakonodavstvo i terorizam, a potrebno je obezbediti i dobre
obaveštajne službe.
Dragišić smatra da najava terorističkih napada u Francuskoj, Nemačkoj i Belgiji jeste logična
posledica posle prvog na satirični časopis u Parizu, jer ih je on podstakao.
Sada je važno da se sa borbom protiv terorizma vodi i borba protiv islamofobije, jer treba imati u vidu da su napadima
islamskih terorista upravo najviše ugroženi muslimani iz zemalja, gde
je islam preovalđujuća religija, kazao je Dragišić.
n je naveo da u Iraku svakog dana pogine onoliko ljudi koliko je izgubilo
život i u Parizu, a da u Nigeriji organizacija Boko Haram svakodnevno
ubioje od 10 do 15 ljudi. To demantuje tezu turskog predsednika da je
ovde reč o sukobu civilizacija, zaključio je Dragišić.

Dragišić: Srbija je više baza za islamske teroriste, a manje meta | Društvo | Novosti.rs

субота, 1. март 2014.

Kakva je to Treća Srbija?

######3  

1. Kakva je to Treća Srbija za koju se zalažete?







Govornica: Aleksandar Protić | Politika | Novosti.rs

петак, 10. јануар 2014.

БОГОЈАВЉЕЊЕ У БЕОГРАДУ, 1993./ Александар Лукић





Празни излози продавница,
такорећи стаклене баште Београда
нас очекују.

Из дворишта неке основне школе кроз зидове
цури рецитал младе ученице, њене ножице су се једва
увукле одјутрос у доколенице.

То  је само молитва песника
из обавезне школске лектире.

Јануар, а зима ломи прсте грана
по дрвећу. У студентском парку,
по снегу падају малић и домалић одреда.
На њих неће више никад да слећу
чешљугари,  ко за тим мари.

У свом атељеу сликар добро ушушкан
са ћебетом пребаченим преко рамена
оставља кичицу, кроз прозор гледа
како се пари нека обична куја,
и како јој се на мразу пуше леђа.
Добро напаљен призором псеће свадбе, сликар,
та топовњача актуелног режима
у атељеу не скида бере са главе.

Истина о многим догађајима, касни, то добро знате,
мишеви- српски писци – част изузецима. Цветовима
које гледах убране, до часа када свену.

Већ неколико година носим исте ципеле по улицама Београда,
а ни снег да их улепша нити одагна тако ружна платна
стварности не може. О, Боже, како да ти се жалим невидљивом?
Имам таман толико цвоњака у џепу да залијем пивом,
жалопојку. Какву жалопојку – крик.

О, да, да, да.Та добро знам: У Савезу писаца успева трик
са камуфлажом чудовишта. Нек те не чуди
да крик тек тамо као и речи не вреди ништа
тамо обитавају (каријер)исти. Млака говна данашњице.
Бабурасти црвени носеви - украси наше књижевности.

Некако данашње Богојављење поприма врашки изглед.
Поледица, па хајд назад ако смеш у шетњу около.
Међу полицајцима збијеним испод неке настрешнице
влада атмосфера стрижено – кошено,
једни би да крену у протест на владу –
а други лојални би да стоје у месту.

У самом трбуху престонице становници гладују,
на Богојављење, мој брат узима печено парче
беле бундеве, вади га дотад увијеног у тзв.
Културни додатак „Политике“. Седа напрасно оседео
на столицу и мљацка залогај за залогајем.

Рат је беснео још увек и млео људско месо
већина је ћутала да је од гласа зло не задеси
мој издавач „Просвета“ се пишманио да објави књигу
са брижним образложењем уредника двометраша,
да ето он то чини да би ми сачувао главу.

У Чика Љубиној улици, бејах сетан,
мало је то рећи. Гледао сам девојчицу са уплетеним кикама,
просјакињу, уснулу гледах њу како мирно спава
упркос мразу близу прага националног издавача.
Маглу и облаке је тад изненада потерао ветар и на тело
девојчице се сручио пљусак сунчеве светлости.

Богојављење се пробило до ње.
1993. је година, данас, овде.
Ја помишљам да умрем уместо Тебе Боже.
Уместо оне драге напуштене девојчице.
Моја смрт свакако не би била догађај
у овом невеселом крају, нити достојна Богојављења.





уторак, 13. новембар 2012.

PISMO MARIJI / Mensur ĆATIĆ



neka se mlada žena sinoć
uselila u moje pjesme
i rekao sam odmah, gospođice
to nisam pisao za vas
i vrtio sam glavom ovako..
ne, ovako kao limeni
horoz na krovu
kad mu vjetar zapuše
u hladan kljun
ali ona se samo okrenula
i zažmurila, pokrijte me nečim, rekla
kao da oduvijek živi tu
i sve ću vam ispričati
kad se probudim
pokrio sam je tvojim kaputom, Marija
...


draga Marija

pišem ti možda samo
kako se u duboku šumu
ranjeno vraća odraslo lane
misleći da je smrt vučica mlada
koju je snilo poljubiti nekad..
pišem ti jer ne znam kad smo se sreli prvi put
i zato nikome nikada ne pričam o tebi
samo se sjećam
sjećam se da je nebo bilo tako plavo
prozirno i duboko
da sam golim okom vidio veneru
i bosim nogama krenuo plesati za njom
i onda smo se okretali  i okretali
(znam da se sada smiješ)
u smjeru posve suprotnom od razuma
sve dok nisam ugledao tvoje oči
i shvatio da stojiš ispred mene
da si se vratila

pišem ti zato što je padala kiša
i miriše i sada ozon
kao da je nebo opralo zube

pišem ti jer sada slutim u isto vrijeme
i poljubac i smrt
...
pišem ti jer se sjećam vremena
kad nismo mogli spavati
koliko je gromoglasno noću beharala
naša trešnja u susjedstvu
a jučer su me jedva probudili na ulici
dok sam šetao, neki demonstranti

uzvikivali su:Sloboda, Mir, pjevali
i ja sam vikao iz sveg glasa
Marija, Marija..
...

Marija, pišem ti kao čovjek
koji je odlijepio
( i znam da se sada opet smiješ)
koji je odlijepio markicu
(sada se i ja smijem)
sa tvoga pisma
(i stavljam ga na grudi)

stavio je na jezik
i tako te prvi puta poljubio

pišem ti jer su tvoje usne
bile jedino mjesto
gdje je čovjek mogao poljubiti svemir

....
pišem ti jer sam jutros stao nogom na nebo
nakislo u lavor na sredini moje sobe
pišem ti za sve ono vrijeme
koje sam proveo u kraljevskom apartmanu tvojih očiju

gdje je nebo bilo kao hotel sa pet zvjezdica
i kad mjesec bješe plavi luster
u našoj sobi

...
i jutros mi je jedno dijete
smiješeći se kroz prozor
s tobom obećalo vječnost

...
pišem ti jer sam se jučer pokušao ubiti
i ne znam koliko sam uspio
ti ne znaš kakva je željeznička stanica u sarajevu
i da svakome ko čeka voz duže od pola sata
raznese dušu do sibira i svinojušća
čekao sam te tri sata

i onda svoje tijelo pustio kao papirni brodić
niz kranjčevićevu ulicu
a on je s jedne terase preko puta vojne bolnice
potpuno go vikao onu svoju pjesmu
o zadnjem čovjeku
i prstima mi pokazivao da sam lud

pišem ti da mi kažeš
ko ti sada ovo piše
i ne mogu ti puno pomoći
sudeći po tome kako je mirisao zrak
iz tvojih grudi kojeg sam krišom udisao
dok si spavala

ljubavi, došao sam iz neke libijske pustinje
gdje rastu bijele ruže
i često pada snijeg
...

pišem ti jer voda i vrijeme
ponekad isperu pijesak i mulj
s izgubljenoga grumenja sreće
i život se ukaže kao sjajna
zlatonosna rijeka
kao tvoja kosa
čak i tvoje nevjerstvo sada vihori
kao crvena zastava sa cijenom
koju smo morali platiti
da vidimo taj sjaj
i dodirnemo veličanstveno
kamenje i breze pod ovim nebom
pišem ti zato što sada znam
da tvoj osmijeh ne mora imati
nikakvog drugog smisla
osim topline i svjetla

pišem ti zato što mi je hladno
i ne mogu više ugrijati ruke

O Marija, ja bijah samo planinski vjetar
što stoljećima ne znade biti tužan
sluteći dušu ranjene žednu
i košute kao mirise planinskih trava
u njihovim časima umirućim
sjeti se: vjerujem u osunčani
krevet u beskrajnom polju sibirskog
nježnog cvijeća...i ti voliš oskoruše
nar, jagode, puding, ptice su plave

vjetar treperi u predvečerje
i od silne želje nam zastaje dah
sjeti se Marija, u našoj ljubavi
ptice su se igrale sa delfinima iz pjesama
i bljesnuće taj ljepši, vječni svijet
ali ja ću i tada plakati znam
za tvojim prstima tankim
iskrivljenim od studeni

pišem ti jer me sada bole oči

pišem ti jer ne znam gdje si
i ne samo u proljeće, zbog sunca i neba
pišem ti zato što tek sada znam
da ženu sa tako lahkim kostima
treba uvijek držati za ruku
...
neće moći još dugo svici
gorjeti ovu noć
nit zvijezde
dan iz tvoga oka

i ne moraš ovo čitati do kraja
nađi neko lijepo mjesto
u ovome pismu
ili pored naše rijeke
u tvojoj ruci
od mene nebo
kad ostane prazno
i dugo očima raširenim ti
zamišljaj da sada sam ja

onaj što imasmo nekad sjajni
otkinuti vjetrom i plavi, plavi
što letješe zmaj od lahke trske
...
pišem ti jer vjerujem da opet možemo
naći neki jeftin polupansion
kakav je bila ova planeta

ali nemam više nikakvu jasnu ideju
ti odluči gdje ćemo dalje

*

KRUG

Dali su mi da nacrtam čovjeka.
Olovku i papir.Evo ti podmetni: knjiga sa tvrdim koricama.
Svukao sam papir na koljeno i počeo crtati u središtu bjeline srce.
Odnekud iz sjene izronio je otac i stavio ruku preko naslonjača.
- Opet pišeš lijevom rukom..curice,rekao je podrugljivo.
Nacrtao sam preko srca rešetke, skoro savršenu kocku.
Kafez. U desnom uglu bjeline mali krug.
Doktor Brajd je rekao da mu pokažem čovjeka i stavio sam prst na sredinu papira.
 Pogledao je ponovo, bez ikakvog izraza na licu.
- Ovo okruglo, stavio je prst pored kruga i okrenuo papir prema meni,
šta je to?
Šta predstavlja taj krug?
- Ne znam, rekao sam. Otac je nestao.
(Semjuel Brajd dugo je radio kao psihijatar a onda, jednog dana,negdje u Baltimoru,
jedan pijani vozač kamiona kasno je primjetio mali žuti autobus koji je vraćao djecu iz škole.
I uzalud bjehu sva znanja iz psihijatrije i psihologije, zalud sve terapije.
Kad je suza nestalo do očiju mu je došla krv i očni kapci su se užarili, postali crveni i slike
od vreline počeše se u očima raspadati. Tako da neko vrijeme bješe i sam pacijent
u našoj ustanovi. Bješe dana kad se činilo da nema  izlaza ali nije imao snage da sebi oduzme
život. Kasnije se ipak nekako pribrao, oporavio, jer bješe jak. Sastajali smo se ponedjeljkom
u njegovom kabinetu, ordinaciji sa mnogo knjiga i velikim prozorom. Dane sam u dnevnik bilježio
naopako, poslije ponedjeljka upisivao nedjelju, potom je dolazila subota. Jedini dan koji je bio
kao kod drugih ljudi bio je ponedjeljak kad sam sretao doktora Brajda. Doktorica Hartman,
njegova žena redovno je bila s nama, ćutala i gledala kroz prozor.)
 -  Pokušajte nacrtati čovjeka koji ima glavu, ruke, noge...Možete li?, pitao je.
Pružio mi je novi list papira. I spustio sam knjigu sa papirom na koljeno. Crtao sam povremeno
pogledavajući u njega ili u sliku njegove obitelji na stolu. Nacrtao sam srce u sredini bjeline
i preko njega rešetke, skoro savršenu kocku sjajnih rešetki.
Kafez.
U lijevom uglu bjeline nacrtao sam mali krug.
- Kad bih samo imao ogledalo, rekao sam i on se okrenuo doktorici Hartman.
Stajala je glavom naslonjena na jedno od krila, odsutna, blijeda i sama kao sjena.
Prozor je bio otvoren, vidik  pružen u nedogled. Dugačke žice između ogromnih dalekovoda
iz daljine su izgledale kao ograda, ponekad kao veliki nepoznati ljudi sa raširenim rukama,
ponekad kao slikovito propisana terapija elektrošokovima.
Jednom sam otišao daleko, na sami kraj, tamo dokle seže pogled doktorice Hartman
i prošao ispod visokih žica. Puhaše jak vjetar i bješe sunčano,
na trenutak izgledalo je da stojim za kormilom naše planete
ali nikakve ograde nema i ništa se nije desilo.
 



_________ Mensur Ćatić (7. juna 1959. u Doboj). pravnik. Životno vezan za Odžak, Modriču ( u njoj završio gomnaziju) ,Doboj, Sarajevo, Banjaluku kao i za neke gradove u Mađarskoj, Poljskoj i Danskoj. Sada živi u Visokom.


Svoje pesme objavljivao je u novosadskom književnom časopisu”Polja” i sarajevskom “Životu”, a prozu u beogradskom časopisu ,,Priča”. Povremeno piše kao kolumnista za hrvatski internet portal “Svijet kulture”.
Za pesničku zbirku “Rutinski zahvat” 2007. god. dobio je drugu nagradu Mak Dizdar na pjesničkoj manifestaciji „Slovo Gorčina” u Stocu.
Izdavačka kuća ,,Zalihica” Sarajevo u oktobru 2008 izdala mu zbirku pjesma ,,Pjesme za drugo mjesto”.
     Videti više: http://www.kul-tim.net/?p=6931